Sociolog: Svjedočimo porastu isključujuće dehumanizirajuće retorike koja onda ima tendenciju pretočiti se i u vrlo konkretan oblik nasilja

O uzrocima nasilja koji su višestruki

"Nikad nije jedan čimbenik, ima ih znatno više – od nekakvih tih širih društvenih procesa koji recimo generiraju opći osjećaj, nesigurnosti koji onda rezultira s puno više frustracije koja se ne može kanalizirati i onda se pretače u takav oblik nasilja. Nasilje u kojem onda redovno stradaju oni slabiji u društvu", tvrdi Krešimir Krolo.

"Porast nasilne retorike"

Tko je kriv za porast nasilja?

"Različite su stvari, različiti uzroci onoga što generira nasilje. Kad govorimo o političkom nasilju, mi već godinama, ako ne i skoro desetljeće i više gledamo porast jednog oblika komunikacije između političkih aktera, političkih istomišljenika koji je daleko od nekakvog obostranog uvažavanja i pristojnosti. Dapače, gledamo porast vrlo nasilne retorike, vrlo isključujuće, vrlo dehumanizirajuće koja onda ima tendenciju pretočiti se i u vrlo konkretan oblik nasilja, nasilje koje nije više simboličko, koje nije ritualno unutar tih nekakvih predstavničkih ili upravnih tijela, a ono što možemo jednako tako vidjeti, ono što se isto tako reflektira kad imate i nasilje koje je – ono što bi se reklo – organizirano, sistemski jedne države naspram druge."

"Važno je smiriti strasti"

"Kada gledate ono što se događa u Palestini, ono što Izrael radi u Gazi, ono što Rusija radi u Ukrajini – imate neke druge aspekte nasilja koje je vrlo sistemski, vrlo temeljito okrenuto prema tome da pogotovo nastoji dehumanizirati svoje žrtve. Tako da tu ima više različitih faktora, više tih različitih čimbenika – oni mogu svakako pridonijeti, nama bi bilo najvažnije kada je barem u pitanju naša politička kultura, da se izrazim malo kolokvijalno, da se ‘smire strasti’, međutim, to jednostavno nije u interesu dobrim dijelom političkih aktera jer je krajnost takve komunikacije nudi neku vrstu vidljivosti, odnosno, daje im neku mogućnost da bi još više naelektriziraju ili barem zainteresiraju potencijalno biračka tijela pa onda se koriste retorikom ili dolaze s izjavama ili sa nekakvim najavama tema koje nisu možda ni do kraja provjerene, a koje idu u smjeru da prokažu, recimo svoje političke protivnike ili ono protiv čega se navodno bore u društvu kao nešto što je u potpunosti strano, neprijateljsko i na kraju krajeva, koriste se izrazi koje zvuče kao da je neljudsko."

"Društvene mreže su ključan čimebnik"

Može li se govoriti o kulturi nasilja u našem društvu?

"Imate vrlo jasno izraženu jednu rodnu dimenziju, to su uglavnom mlađi muškarci, znači tinejdžeri koji već po tom kodu se negdje socijaliziraju da je nasilje OK. Biti dio onoga što danas smatra da je prihvatljiv dio muške kulture da se na neki način manifestira i taj nasilni aspekt, da je u redu fizički recimo rješavati probleme ili kad se okupi jedan takav oblik grupe da onda imaju pravo i nekako teritorijalno nastupiti prema onome što smatraju da je njihova svojina."

"Sve više, ne samo kod nas, možemo gledati primjere iz drugih zemalja, pogotovo u SAD-u, se normalizira govor mržnje i smatra se da je to sloboda govora. Dehumaniziranje nekakvih vlastitih protivnika, političkih, skupina ljudi koji na nekakav potpuno arbitalan način smatrate da nisu prikladni vašem društvu, na osnovu boje kože, vjeroispovijesti, etničke pripadnosti, seksualnosti ili nečeg četvrtog. I onda kad to kažete da je to sloboda govora, kad to normalizirate, ne možete očekivati da ćete u nekom trenutku pronaći nekakav konsenzus ili se naći oko nekih središnjih točaka.

"Kod nas nije toliko izraženo"

"Ako je vama početna točka u toj kulturi nasilja da vi isključujete druge, da ih uopće ne smatrate ravnopravnima i da uopće ne bi trebali dijeliti s vama isti taj prostor koji svi u ovom trenutku dijelite. Imamo mi malo toga i ovdje, ali usudio bih se reći u ovom trenutku još ne toliko izraženog. Najviše što smo imali u zadnje vrijeme nečega što je upućivalo na taj nekakav proces koji poprilično podsjeća na ove stvari koje se događaju u SAD-u je ovo što smo vidjeli s cijelom tom kulturom zabranjivanja umjetničkih kulturnih događanja, pokušaja određivanja što je ispravno što nije, što spada u nekakav hrvatski nacionalni kulturni kod ili ne, nešto što vrijeđa ili ne vrijeđa osjećaj građana."

"Koliko smo nažalost izgubili taj jedan, usudio bih se reći, ključ razvoja svih modernih država i društava, da imamo taj jedan građanski element gdje se može raspravljati o razlikama u mišljenjima. I to je recimo uvijek bilo na nekakvim tankim nogama, ali usudio bih se reći da je u posljednjih nekoliko godina se to do kraja radikaliziralo. Rješenje iz toga, nažalost, nije jednostavno, čak nisam siguran ni koliko možemo i kao društvo to riješiti ako nema mogućnosti pritiska i na takve strukture kao što su društvene mreže, da mijenjaju uopće pravila po kojima se komunicira u tom sustavu", govori Krolo.